Pitanje prava na pobačaj, uz čitav dodatni spektar reproduktivnih prava na planiranje obitelji i medicinski potpomognutu oplodnju smatra se ili riješenim obzirom na postojeću regulativu potvrđenu od strane Ustavnog suda ili raspravom o neželjenom političkom čedu koju se većina političkih aktera trudi izbjeći. Nerijetko će se čuti izjave o “nužnom zlu” ili “teškim i užasnim” odlukama prizivajući milost, dok gotovo nikada nećete čuti direktnu i nedvosmislenu izjavu da je žena važnija od bilo kojeg zametka, da su njezin život i zdravlje na prvom mjestu, a ne samo u slučaju hitnoće ili neke neposredne ugroze, iako naši zakoni upravo nedvosmisleno reflektiraju tu poziciju. Nositelji poglavito lijeve ili moderatne političke svijesti nakratko reaktivno zabljesnu u kritičnim situacijama poput slučaja Čavajda, ne uspijevajući, doduše, preuzeti vodstvo u ovoj debati koja se već tri desetljeća vodi mahom na najkrajnjem rubu desnog spektra.
Pristajemo da se u javni prostor, po uzoru na taktike neokonzervativnih aktera iz SAD-a, unose pseudoznanstvene i neosnovane tvrdnje dobro razvijene i moćne mašinerije koja je prije nešto više od godinu dana srušila pravo na tjelesnu autonomiju i zdravstvenu skrb za desetke milijuna žena, a isto kroz svoje europske depandanse pokušava malim koracima ostvariti i na teritoriju EU.
Povlačimo se pred pojedincima koji svojom prisutnošću žele izazvati raspravu, i kao što i sami vidite, ne nestaju niti će nestati ukoliko ih se ignorira. Ne priznajemo ih kao dostojnog protivnika misleći kako će se konflikt zadržati na slabo kuhanoj religioznoj i svjetonazorskoj razini. U krivu smo. Griješimo i varamo se. Strahujući od političke debate svojom šutnjom smo dozvolili širenje anticivilizacijskih ideja te pristali na narativ o ograničavanju medicinske skrbi prema moralnim osjećajima pojedinih liječnika čime smo i sami pasivni suučesnici u ideološkom teroru nad ženama.
Cijenu raspršenosti političkih ciljeva na pitanja očuvanja okoliša, useljavanja i seksualnih manjina plaća polovica stanovnika svake zemlje, ona polovica bez koje ne postoji podrška za pravednije društvo i ekonomski napredak, a ni održivost demokratskih sustava kakve poznajemo. Pitanje odluke za pobačaj, za trudnoću i za kontracepciju je pitanje životne kvalitete, a time i cjeloživotnog zdravlja koje se niti u jednoj drugoj situaciji ne dovodi u pitanje.
Moramo biti spremni na odlučujući korak kojim bismo nedvosmisleno dali do znanja da je žena čovjek, osoba važnija od bilo kojeg ploda, od svih spremnika zamrznutih embrija ili onih koje nosi, a ne smetnja koja ponekad uživa milostinju, ako joj je život ugrožen, kako joj se tepa preko Bare, ili ako je pogodna za još jedan predizborni ciklus.
Adresati ovog poziva smo svi mi, sa željom za ujedinjavanjem oko zajedničkog interesa, za zajedničkom i sinkroniziranom borbom svih koji svojim znanjem i sposobnostima u područjima medicine, prava, filozofije, politike sudjelujemo u izazovima nadolazećeg vremena koje nas neće zaobići. Zabrana pobačaja je tek početak politike pojedinih skupina, a krajnji cilj uspostavljanje potpune kontrole nad cjelokupnim društvom, međuljudskim odnosima i u konačnici- ukidanje liberalnih demokratskih društava.
Ana Banović