Nebrojeno puta sam bila dio diskusija ili kako to završi na Balkanu, svađa o pravima o pobačaju i kada je u redu to učiniti, a kada nije.
Uvijek se vraćao onaj jedan argument: ‘Ako ima 14 godina i silovana je ima pravo pobaciti’. Kada bi anti-pobačajna ekipa pobjedonosno izjavila jedan jedini mogući njima prihvatljiv razlog, tu bi stala moja želja za ikakvom diskusijom.
Svesti pobačaj na to da je prihvatljiv samo u jednoj gnjusnoj situaciji nije u redu. Jer se svodi na to, da ona ima pravo što će učiniti sa svojim tijelom, nakon što je netko drugi odlučio što će raditi s njezinim tijelom. Sloboda njezinog biranja je svedena na traumatične, odvratne i gnjusne aktivnosti koju je napravio neki muškarac.
Ne ulazeći dalje u ovaj astronomsko ludi argument, potrebno je zapitati se, što tebi znači, da neka žena iz drugog grada napravi pobačaj? Kako će njezina odluka utjecati na tvoj život? Pa ti nećeš ni znati da je pobacila. Zemlja će se nastaviti okretati, ti ćeš i dalje zadržati svoje pravo da nećeš pobaciti ili svoje mišljenje da nije okej pobaciti. I to je to.
Roditi dijete nije mala stvar. Stvoriti, razviti i kreirati život nije mala stvar. Trudnoća je velika životna promjena koja ostavlja jak psihološki utjecaj na ženama. Dolazi do fizičkih, emocionalnih i mentalnih promjena. Djeca su velika odgovornost koja postaju sastavni, ako ne i glavni fokus ženinog života. Što god govorili mediji, majčinstvo je najveći izazov s kojim se žena može susresti i ona ima svako pravo odlučiti želi li ga prihvatiti.
U redu je smatrati da pobačaj nije dobar izbor. Također je u redu smatrati da je pobačaj dobar izbor. Odlično je što svatko ima svoje mišljenje i vrijednosti iza kojih stoji. No greška nastaje kada se govori drugima što da rade sa svojim tijelom i životom.
Apsolutno je razumljivo, da svaka žena ima pravo zastati i pitati se da li je to ono što ona stvarno želi. Svaka žena ima pravo odlučiti koji korak želi poduzeti. Svaka žena IMA PRAVO razmisliti što želi sa svojim životom.
Svaka žena ima pravo, kao i svaki muškarac, odlučiti što želi učiniti s vlastitim tijelom.
Krajnje je vrijeme da svi kolektivno kao društvo krenemo gledati svoja posla, donositi odluke za sebe i ne nametati svoja mišljenja drugima. Nismo svi odgajani po istim vrijednostima, u istim obiteljima po istim pravilima. Ne moraju svi dijeliti tvoje mišljenje. Okruži se s ljudima koji razmišljaju kao ti, vodi zdrave diskusije i živi život ne obazirući se što drugi rade sa svojim.
Aleksandra Vidović