“Biram život” – kako je zavodljivo izreći te dvije riječi i osjećati se moćno. Ove riječi nose duboko ukorijenjeno značenje u ljudskoj svijesti, a mnogi ih koriste kako bi izrazili svoju vjeru u život i njegovu neprocjenjivu vrijednost. Međutim, kao što često biva s krilaticama, čini se da ispod površine jednostavnosti leži složena i kontroverzna stvarnost. I tako se pitamo: što se krije iza te krilatice?
“Biram život” je poklič neokonzervativnog političkog pokreta kojem su upravo životi žena potpuno nebitni. I zato ih i ne biraju – nikada. Ova krilatica, koja zvuči tako pozitivno na prvi pogled, postala je svojevrsna parola koja se koristi za opravdavanje politika i stavova koji se ne osjećaju obveznima poštovati ženska prava i dostojanstvo.
Nebitna im je činjenica da su žene misaona ljudska bića, sa svojim snovima, ambicijama, i strahovima. Svaka žena nosi u sebi naslijeđe svoje obitelji i kulture, ima svoje sposobnosti i mogućnosti, svoje uspone i padove. No, unatoč svemu tome, ovi poklonici “biram život” pokreta se čine nepopustljivo fokusirani isključivo na život fetusa, često prelazeći preko stvarnih života žena.
Nebitna im je okolnost začeća. Ignoriraju činjenicu da trudnoća može predstavljati ozbiljnu opasnost po život i zdravlje žene. Zaboravljaju da žene imaju pravo zahtijevati najbolju moguću medicinsku skrb, što uključuje i skrb o njihovom fizičkom, mentalnom i reproduktivnom zdravlju. Ova apsolutna fiksacija na fetuse čini se kao da ignorira etička načela medicinske struke – da žene kao pacijentice imaju pravo na informirane izbore i odluke koje se tiču njihovog tijela i zdravlja.
Nebitno im je i to što majčinstvo nije samo pitanje rađanja, već i brige, odgoja, obrazovanja, poticanja i oblikovanja novih života. Za njih “biram život” ne znači podržati žene u svim aspektima materinstva, od hrane i skrbi za dijete do pružanja ljubavi, podrške i obrazovanja. To je pretrpano pojednostavljenjem kompleksne stvarnosti života.
U molitvama onih koji uzvikuju “biram život,” čini se da nema mjesta za žene. Nema prostora za njihove strahove, nadanja, osobne stavove i odluke. Ova krilatica postaje sve više sredstvo za marginalizaciju ženskih života, onih života koji imaju moć stvaranja novih života.
Suočimo se s činjenicom da je pitanje pobačaja iznimno kompleksno i osobno. “Biram život” nije samo izraz za podršku nerođenim djecama, već bi trebao uključivati i empatiju prema ženama koje prolaze kroz tu tešku odluku. Odluka o pobačaju nikome ne bi smjela biti nametnuta, niti bi se trebala zloupotrebljavati kao oruđe političkih ciljeva.
U konačnici, dublje značenje “biram život” trebalo bi obuhvatiti poštovanje svih ljudskih života, bez obzira na spol. Trebali bismo težiti društvu u kojem su žene cijenjene i poštovane, gdje im se pružaju prilike i podrška za ostvarivanje vlastitih potencijala, a gdje se i nerođenim djecama pruža šansa za sretan i zdrav život. Samo tada ćemo zaista moći reći da biramo život u svim njegovim oblicima.
Hrabre sestre