U četvrtak, 15. travnja 2021 održala se još jedna uspješna radionica za stručnjake pod nazivom “Čimbenici uspješne međuinstitucionalne suradnje u području zaštite žrtava obiteljskog nasilja“
Cilj je bio da zajednički dobijemo uvid i pokušamo definirati slabe točke, ali i ključne snage koje dionici u sustavu zaštite od nasilja mogu udružiti, te stvaranje formalne i neformalne povezanosti i alata suradnje među dionicima.
Zaključci su proizašli od svih sudionika u radionici i to nakon što svi koji su to željeli ocijenili postojeću međuinstitucionalnu suradnju te iznijeli probleme s kojima se susreću u svakodnevnom radu.
Voditeljice radionice su kroz prezentaciju napravile uvod u temu iznoseći zakonodavni okvir, teorijske postavke o koristi suradnje, te dale presjek rada Doma „Duga-Zagreb“ i aktivnosti koje se provede u skloništu za žrtve obiteljskog nasilja kao i u centru za tretman počinitelja nasilja. Također, naglašeno je kako i prošla, 2020. godina, obilježena pandemijom i popratnim teškoćama, nosi crne brojke i porast kaznenih dijela nasilja među bliskim osobama za 28,8% dok je porast broja ubijenih žena za čak 50%.
Sudionici radionice su po završetku prezentacije dobili zadatak da procijene suradnju s ostalim dionicima. Vrlo konkretna pitanja odnosila su se na identificiranje svih organizacija s kojima surađuju na pitanju zaštite žrtava obiteljskog nasilja. Svaki iz svog područja djelovanja, objasnili na koji način vide suradnju te što predstavlja najveće probleme u radu kao i čimbenike koji bi im omogućili poboljšanje suradnje.
ZAKLJUČCI KOJI SU RELEVANTNI ZA MEĐUINSTITUCIONALNU SURADNJU
- Utvrđena potreba donošenja zajedničkih rješenja iz različitih perspektiva
- Generalni zaključak da suradnja postoji no da ima puno mjesta za napredak posebno kroz sudjelovanje u županijskom timu za suzbijanje obiteljskog nasilja
- Svi prisutni stručnjaci kao predstavnici svojih organizacija, Centra za socijalnu skrb, Prekršajnog suda, Općinskog državnog odvjetništva, Sigurne kuće, Policijske uprave i Obiteljskog centra iskazuju kako se suradnja odvija svim komunikacijskim sredstvima, pismenim putem, telefonski, internetskim medijima, a posebnu važnost stavljaju na osobne kontakte i stručne sastanke
- Predstavnice Sigurne kuće ističu probleme s organizacijom video linka za svjedočenje žrtava, što se opravdava nedostatnom infrastrukturom sudova.
- Predstavnice pravosuđa ističu kvalitetnu suradnju sa svim dionicima no izražavaju žaljenje što ponekad zbog velikog broja predmeta ne uspijevaju posvetiti dovoljno vremena dodatnim edukacijama i sudjelovanju u radionicama.
- Predstavnice Centra za socijalnu skrb smatraju kako više pažnje treba posvetiti edukaciji policijskih službenika ali i drugih osoba koje dolaze u kontakt s maloljetnicima pogotovo kod prijava za nasilje kako maloljetnici ne bi bili izloženi prečestom ispitivanju, pa time i sekundarnoj viktimizaciji što u konačnici može rezultirati i povlačenjem prijava. Također napominju kako na području županije ne postoje osobe educirane za provođenje forenzičnog intervjua za potrebe kaznenog postupka kao niti forenzički pedijatri.
- Svi stručnjaci se slažu kako se jedino jačanjem kompetencija svih dionika mogu postići dobri rezultati u prevenciji nasilja i zaštiti žrtava, te da se vrlo često umjesto na mehanizme sustava moraju oslanjati na angažiranost i stručnost svakog pojedinog stručnjaka s kojim surađuju.
- Kao posebna poteškoća ističe se nesklonost zdravstvenih djelatnika da prijave nasilje i podijele relevantne podatke.
- U provođenju psihosocijalnog tretmana zamjetna je nemotiviranost počinitelja upućenih po sigurnosnoj mjeri za rad na sebi. Provoditeljica tretmana Sever naglašava odgovornost sudaca koji ih upućuju na način koji potiče doživljaj psihosocijalnog tretmana kao izbjegavanje strože sankcije, nešto što treba „odraditi“ kako bi se izbjegla zatvorska kazna. Voditeljica radionice kratko rezimira mogućnosti motiviranja nedobrovoljnih klijenata.
- Naglašena važnost umrežavanja i neposredne komunikacija stručnjaka unutar institucionalnog okvira i svih organizacija koje se bave obiteljskim nasiljem kako bi se dao maksimalan doprinos dobrobiti žrtve. Poseban naglasak stavljen je na nužnost edukacije stručnjaka iz svih područja djelovanja u smislu učenja adekvatnih načina odnošenja prema žrtvama obiteljskog nasilja, a naročito prema djeci kao posebno osjetljivoj skupini.
Na kraju, vrijedi istaknuti kako su prisutni sudionici vrlo aktivno sudjelovali u raspravi i doprinijeli stvaranju konstruktivne atmosfere u smislu jasnih ideja i prijedloga koji bi mogli i trebali realizirati na lokalnoj razini. Voditeljice radionice su bile stručnjakinje Ivana Kvesić i Dubravka Vujnović Radaković iz doma za djecu i odrasle žrtve nasilja u obitelji “Duga – Zagreb”