-
Potrebno je kontinuirano raditi na boljoj komunikaciji i razmjeni iskustava među svim stručnjacima koji po Protokolu o zaštiti od nasilja sudjeluju u radu sa žrtvom nasilja;
-
Optimalno – osnivanje Obiteljskih sudova koji bi odluke donosili uz pomoć stručnjaka izvan pravne struke, poput socijalnih pedagoga i psihologa koji bi radili procjene u konfliktnim razvodima braka u kojima se događa da je dijete oružje u rukama partnera koji se žele međusobno osvetiti;
-
Nužna je bolja umreženost sudova kako bi imali sve relevantne informacije o žrtvi nasilja/počinitelju;
-
Problematika višestrukog iskazivanja od strane žrtve je jako prisutna, što dovodi do višestruke traumatizacije, a često i do odustajanja od iskaza;
-
Kad god je moguće uputno je udaljiti počinitelja nasilja iz stambenog prostora, a ne iseljavati žrtvu i djecu (pogotovo u trenutnoj nepovoljnoj epidemiološkoj situaciji, kada smještaj u sigurnu kuću predstavlja i epidemiološki rizik);
-
Postavlja se pitanje alternativnih sankcija počiniteljima nasilja kojima je izrečena mjera psihosocijalnog tretmana, a na istu se nisu odazvali, kao i povratne informacije provoditeljima psihosocijalnog tretmana o istome;
-
Ističe se važnost rada s počiniteljima nasilja, kako bi učenjem drugačijih obrazaca ponašanja prekinuli začarani krug nasilja;
-
Naglašava se važnost edukacije stručnjaka koji dolaze u kontakt sa žrtvom, prije svega policijskih službenika koji uglavnom imaju prvi kontakt sa žrtvom/počiniteljem nakon prijave nasilja, ali isto tako i drugih organizacija koje su dužne postupati sukladno Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji;
-
Potrebi je prilagoditi standarde za provedbu psihosocijalnog tretmana za počinitelje nasilja kao zaštitne mjere – mogućnosti usklađivanja standarda kao zaštitne mjere sa standardima za sigurnosnu mjeru, koji su bolje i jasnije definirani;
-
Pojedinačna procjena žrtve bi trebala biti obaveza svih uključenih u određeni predmet nasilja u obitelji, s ciljem zaštite žrtve (izrada procjene rizika);
-
Procesuiranje nasilnog ponašanja u krugu obitelji kroz kazneni zakon tendencija je sa ciljem upućivanja jasnije poruke sustava o neprihvatljivosti nasilnog ponašanja, ali ona ima i svoja ograničenja te nedostatke u praktičnoj primjeni.