Netko je na kraju, morao početi. Ono što smo mi rekli, tako misli mnogo drugih. Samo se ne usude to izreći.
PROMJENE
Ovo su riječi mlade Sophie Magdalene Scholl ubijene zbog pružanja pasivnog otpora i suprostavljanja nacističkom režimu. Danas živimo u 21. stoljeću. Možemo li reći da su se stvari značajno promijenile? Koliko je onih koji šute, ne zato jer nemaju što reći, nego jer misle da se njihov glas neće čuti ili da njihov glas ništa ne znači.
Sofija je nevladina i neprofitna organizacija koja se zalaže za promicanje i zaštitu ljudskih prava, s fokusom na osnaživanje žena u današnjem društvu, te unaprjeđenje društvenog položaja žena te ostvarenje spolne i rodne ravnopravnosti.
Sophie Magdalena Scholl /9.5.1921. – 22.2.1943.
djevojka, žrtva nacističkog režima zbog pružanja pasivnog otpora
Na studiju teologije i biologije u Münchenu upoznaje se s umjetnicima i, unatoč protivljenju brata Hansa, priključuje nenasilnom pokretu otpora nacistima „Bijela ruža”. Sophie, njen brat Hans i prijatelj Chrisopher Probst uhićeni su nakon dijeljenja šestog letka na Sveučilištu u Münchenu 19. veljače 1943. godine. Izvedeni su pred zloglasnog suca Rolanda Freislera koji ih je proglasio krivim za izdaju te su u pet sati poslijepodne 22. veljače 1943. godine pogubljeni na giljotini.