Inicijativa uvođenja seksualnog odgoja započinje prvi put još 60 ih godina u eksperimentalnom obliku u pojedinim zagrebačkim školama. Odvija se u uspavanom ali prisutnom obliku tijekom 80 ih, zatim dolaze devedesete i ratno razdoblje koje je u potpunosti zaustavilo rasprave u javnom prostoru kao i samo daljnje snažnije uvođenje u obrazovni kurikulum. Preskačemo vremenski kontinuum od kojih tri desetljeća i evo nas u razdoblju Vlade Zorana Milanovića i SDP ove garniture s tadašnjim ministrom , obrazovanja, Željkom Jovanovićem. Ionako ograničen prostor suprotstavljenih strana oko CKR-a dodatno prožima sukob i oko sadržaja predmetnih i međupredmetnih kurikuluma poput građanskog i zdravstvenog odgoja. Taman koliko je trebalo zaštopati reformu do promjene vlasti uz snažnu potporu Crkve i konzervativnih struktura.
Približimo se još malo današnjem vremenu. Ministrica Blaženka Divjak uvodi međupredmetnu temu Zdravlje. Tzv. Izborni, lišen je u potpunosti tema poput tolerancije različitosti, rodne ravnopravnosti a sami sadržaj seksualnog odgoja napisan je kao da je prethodno prošao cenzorski „edit“ ekipe iz Viligarea i GROZDa.
Dobro došli u vrlu nam današnjicu. Hrvatska je još uvijek u potrazi koncipiranja formalizacije seksualnog odgoja u obvezni obrazovni program, tako da se ponešto može naučiti i na satu biologije, ili ako ste učenici nastavnika/ica dodatno angažiranih kroz vlastitu inicijativu u okviru među/predmetne nastave. Ili možda pohađate privatnu školu. Alternativa je ulica, internet, društvene mreže, mrežne stranice upitnih sadržaja….hmmmm…
S obzirom na čitavu lepezu „problematičnih“ dijelova kurikuluma koji se tiču spolnog odgoja, ovu ćemo dragu igračku političara za potrebe ovog članka prepustiti njihovim daljnjim prepucavanjima. Ono što mi se čini vrijedno izdvojiti, i što me najviše zaokuplja kod ove tematike, su roditelji. Terapeuti konstantno naglašavaju kako su roditelji i dalje nesuglasni i nesigurni oko „the pitanja“ pa se djeca i mladi naravno, snalaze u okviru svojih društvenih veza i poznanstava, interneta, osobnih iskustava. Ne mogu primijetiti kako je u seksualnom sazrijevanju i povezanom odgovornom ponašanju prema svom tijelu kao i razvijanju tolerancije prema različitosti, meni i mojim vršnjacima pomoglo dosadašnje zagovaranje slobode roditelja u spolnom odgoju djece. (Inače naveden kao jedan od argumenata Odluke Ustavnog suda RH iz 2013 g kojim je ukinut zdravstveni kurikulum.) Roditelji moje generacije u srednjim 20ima i onih neposredno prije mene sigurno su zakasnili pružiti alternativu koja nikad nije isprobana. Svijet u kojem živimo već podulje vrijeme „podučava“ djecu i mlade, ostavljene da se sami snalaze.
S druge strane, struka jasno ukazuje kako države s jasnim, znanstvenim i institucionaliziranim pristupom zdravstvenom i seksualnom odgoju u društvu, doprinose smanjenju broja neplaniranih trudnoća, i širenju spolno prenosivih bolesti, kao i da ostvaruju bolje rezultate u prevenciji nasilja u vezama i seksualnog nasilja uopće.
Zaključci recentnih istraživanja mladih u Hrvatskoj, dobne skupine do 30 i ispitanica od 30 do 45 koje imaju ili planiraju imati djecu ističu jasnu podršku uvrštavanju seksualnog odgoja u obvezni obrazovni kurikulum. Vjerujem kako ovi podatci ujedno pokazuju želju i potrebu za seksualnim obrazovanjem koje oni, kao niti ja i moji vršnjaci nikad nismo imali priliku dobiti.
Neosporno je da živimo kao tjelesna bića čiji je sastavni dio naša seksualnost. Umjesto da mlade zastrašujemo i stigmatiziramo kada na red dođe pitanje njihovog seksualnog sazrijevanja, kao društvo bi ih trebali podržati i pružiti sveobuhvatnu edukaciju o raznim pitanjima vezanim za seksualnost koja su nažalost kod nas još uvijek tabu. Prepoznavanje vlastitih poriva, njihova kontrola, razlikovanje “dobrog” i “lošeg” dodira, učenje izražavanja osjećaja, odupiranje pritisku i traženje pomoći – to je okosnica seksualnog odgoja, a cilj mu je sprečavanje seksualnog zlostavljanja i svih fizičkih i psihičkih negativnih posljedica koje proizlaze neodgovornim seksualnim ponašanjem.
Bez adekvatnog i odgovorno osmišljenog i provedenog seksualnog odgoja, osuđeni smo na društvo koje ne poznaje odgovorno seksualno ponašanje, a pokreti poput „NisamTražila“, „Me too“ i td., rezultat su takve rupe u našem obrazovnom sustavu.
B.C.