O problemima s mentalnim zdravljem, piše se, govori i polemizira u javnosti više nego ikad prije stoga imamo dojam kako se polako ali sigurno miče stigma s navedene problematike. Međutim, pitanje je koliko je uistinu tako, obzirom da u početku medijska popraćenost/eksponiranost ne znači nužno povećanje razine opće osviještenosti, i još važnije, prihvaćanje i razumijevanje u vezi narušenog mentalnog zdravlja pojedinca u društvu.
Jednako tako, primjetno je kako se više obrađuju teme mentalnog zdravlja koje sve više pogađaju i mlade ljude. Kao da se podrazumijeva, kako su više razine stresa, natjecateljski karakter ili na primjer mogućnost prolaženja svakodnevice na autopilotu, danas neophodne i samorazumljive vještine koje posljedično utječu na naše prehrambene navike i fizičku aktivnost. Pridodamo li tome dugotrajnost ograničenja nametnutih pandemijom COVID-19 na život pojedinca i zajednice koja i dalje traje, a čije posljedice na mentalno zdravlje uopće još ne možemo niti sagledati kao što je i slučaj s posljedicama potresa u Zagrebu, situacija se čini zabrinjavajućom.
Povećani senzibilitet javnosti, medijska popraćenost i s njome povezane inicijative kao i brojne posvećene organizacije i digitalne platforme, rade razliku, i pojedincu pomažu da se ne osjeća usamljeno, izolirano, bezizlazno.
Tema koje bi se danas željeli dotaknuti o kojoj se gotovo i ne govori, jest prikrivena diskriminacija koja se događa prilikom postupka zapošljavanja osoba s evidencijom mentalnih bolesti. Kad Vaš potencijalni poslodavac u okviru natječaja za posao na koji se javljate, zatraži zdravstvenu potvrdu, ona izuzev obavljanja bazičnih testova na medicini rada, podrazumijeva dostavu potvrde o zdravstvenom stanju Vašeg liječnika/liječnice obiteljske medicine koji ujedno potvrđuje patite li i jeste li liječeni od psihičkih bolesti.
Upoznata sam s nekoliko slučajeva u kojima osobe koje su bile ocijenjene kao najbolje rangirani kandidati za zaposlenje, zbog 6 mjesečne evidencije uzimanja antidepresiva, što je obzirom na kompleksnost i raspon mentalnih bolesti zapravo zanemarivo razdoblje liječenja, misteriozno ne dobivaju posao. Navedeno je posebice prisutno u državnom i javnom sektoru.
Kada ste jednom u poslovnom okruženju, budite sigurni da ćete ulagati jako velik trud kako se Vaši problemi s mentalnim zdravljem ne bi saznali. Neke od klasičnih predrasuda koje se usko povezuju s mentalnim bolestima su neizlječivost, izraz slabosti i pretpostavka da su osobe s mentalnim bolestima nesposobne, krive za vlastitu bolest, itd.
Jedan od načina kako svatko od nas može doprinijeti postepenom smanjivanju stigmatizacije i diskriminacije jest i naš odabir riječi kad govorimo o mentalnom zdravlju ili osobama koje pate od mentalnih bolesti. Jezik, značenja koja se pridaju riječima i način kako ih artikuliramo, mogu utjecati na one koji Vas slušaju ili o kojima pričate. Iz vlastitog iskustva znam kako je pažljivo obraćanje koje nije svedeno na tek pristojno sažalijevanje, kao i naglašavanje oporavka, često vrlo učinkovit osobni pristup koji doprinosi razumijevanju mentalnog zdravlja te razbijanju stereotipa i mitova o mentalnom zdravlju u Vašoj okolini.
Zato budite pažljivi, pokažite razumijevanje i suosjećanje ako Vam se netko povjeri s vlastitim problemom. Nikad ne znate kome možete promijeniti život…
B. C.