Stereotipi o ljepoti imaju veliki utjecaj na cijelo društvo. Utječu na žene i na muškarce (doduše u manjoj mjeri), ali ipak, zbog nešto veće pojavnosti kod žena, kad pričamo o poremećajima u prehrani, danas najviše pričamo o ženama. Ovo su zapravo poremećaji mentalnog zdravlja koje nerijetko zahtijevaju stručnu medicinsku pomoć.
Hrana, prejedanje, mršavljenje, vaganje, brojanje svake kalorije, prekomjerno vježbanje povezano sa strahom od unosa kalorija samo su neki od pokazatelja naginjanju poremećajima u prehrani. Nema ništa loše u tome da vodimo računa o liniji, ali poremećaje u prehrani razlikujemo po tome što unos hrane i hrana kao takva postaju glavna okupacija u životu osobe s poremećajem. Osoba tako postaje „rob“ hrane i prehrambenih navika. Ako dođe do toga, krajnje je vrijeme za potražiti stručnu pomoć.
Nezdrave navike najčešće nastaju zbog nametnutih stereotipa s kojima se svakodnevno susrećemo. Tjelesnost u žena se u medijima prikazuje kao njena glavna funkcija i najjači adut što se negativno reflektira na mnoštvo mladih žena. U reklamnoj industriji fokus se često stavlja na gubitak težine, smanjenje masnih naslaga na trbuhu i magično uklanjanje celulita. Ženinog najvećeg neprijatelja.
Poremećaji u prehrani su najzastupljeniji kod mladih žena i adolescentica, a mogu nastati zbog različitih faktora koji uključuju genetiku, ideale ljepote i osobine ličnosti. Najpoznatije su Anorexia nervosa, Bulimia nervosa, prejedanje odnosno “binge eating”, Pika poremećaj, sindrom ruminacije i izbjegavajući restriktivni poremećaj unosa hrane – ARFID.
Osobe s anoreksijom ograničavaju svoj unos hrane ili ga nadoknađuju različitim ponašanjima “pročišćavanja”. Poremećaj je izazvan intenzivnim strahom od dobivanja na težini čak i u trenutku izrazite pothranjenosti. Bulimija se razlikuje po tome što pojedinac jede velike količine hrane u kratkom periodu koje naknadno iz sebe nasilno “izbacuje”. Povezano je s istim strahom od debljanja unatoč (najčešće) normalnoj težini.
Prejedanje poznato kao “binge eating” razlikuje se od spomenutih poremećaja jer se tad osobe ne “čiste” izbacivanjem hrane, ali redovito i nekontrolirano konzumiraju velike količine hrane u kratkom vremenskom razdoblju.
Za Pika poremećaj možda niste ni čuli, a radi se o poremećaju u prehrani u kojem osobe žude za neprehrambenim tvarima i jedu ih. Ovaj poremećaj prisutniji je kod djece, trudnica i osoba s mentalnim poteškoćama. Sindrom ruminacije podrazumijeva pljuvanje ili ponovo gutanje prethodno prožvakane hrane te se razliku od anoreksije i bulimije jer u poremećaju ruminacije povraćanje je obično automatsko i obično ne utječe na oblik ili težinu. Ruminacija je refleks, a ne svjesna radnja.
Ipak, ne smijemo iz priče izostaviti muškarce. Novi poremećaj o kojem se malo govori najčešće pogađa upravo njih – izbjegavajući restriktivni poremećaj unosa hrane – ARFID. U ovom slučaju, osoba ne stavlja fokus na tjelesnu sliku i opsesiju težinom već naprosto pati od straha da će određena hrana izazvati probleme. Pogođeni ovim poremećajem isključuju određenu prehranu jer su uvjereni da će im neke namirnice stvoriti nelagodu.
Poremećaji prehrane imaju najveći rizik od smrti od svih mentalnih bolesti, a pogađaju sve spolove, rase i svaku etničku skupinu. Cilj nam je razbiti mitove i potaknuti bolje razumijevanje oboljelih. To su pomaknuta stanja koja su odraz narušenog mentalnog zdravlja i veoma su štetna, pa i pogubna, ako se ne liječe.
Ako imate poremećaj ili poznajete nekoga tko pati od istih pomozite im da potraže stručnu pomoć. Poremećaji hranjenja mogu izazvati negativne emocije pa budite nježni u razgovoru i pokažite razumijevanje jer i samo razumijevanje može potaknuti osobu da potraži pomoć.
B. C.